“Biraj ljude. Biraj teme. Biraj mjesta. Biraj odnose u kojima možeš disati.”
Od malih nogu učimo kako biti dobri, pristojni, susretljivi i prilagodljivi. Mnogi od nas
odrastaju s uvjerenjem da smo vrijedni onda kada ispunjavamo očekivanja drugih, kada ne
stvaramo probleme i kada smo dostupni svima koji nas trebaju.
Zbog toga često odrasli život provedemo pokušavajući izbjeći tuđe razočaranje. Ostajemo u
odnosima koji nas iscrpljuju. Pristajemo na razgovore koji nas povrjeđuju. Govorimo „da“
kada mislimo „ne“. Uvjeravamo sebe da je to ljubav, razumijevanje ili empatija.
No ponekad prava ljubav prema sebi počinje upravo onda kada dopustimo da se netko
razočara u nas.
Ne zato što želimo povrijediti druge, već zato što više ne želimo povrjeđivati sebe.
Što kaže znanost?
Znanstvena istraživanja pokazuju da je sposobnost postavljanja zdravih granica povezana s
višom razinom psihološke dobrobiti, boljim samopoštovanjem i manjim rizikom za razvoj
anksioznih i depresivnih simptoma.
Ljudi koji kronično zanemaruju vlastite potrebe kako bi zadovoljili druge češće doživljavaju
emocionalnu iscrpljenost, osjećaj praznine i unutarnji konflikt. Dugotrajno ugađanje drugima
aktivira obrasce stresa jer osoba kontinuirano potiskuje vlastite potrebe kako bi održala
privid harmonije.
Neuroznanost nam pokazuje da osjećaj sigurnosti i psihološke stabilnosti nastaje onda kada
živimo u skladu sa svojim vrijednostima. Kada neprestano prelazimo preko vlastitih granica,
naš živčani sustav ostaje u stanju pojačane pripravnosti i napetosti.
Drugim riječima, granice nisu zidovi koji nas udaljavaju od ljudi. One su psihološki okvir koji
omogućuje da ostanemo povezani sa sobom.
Psihoterapijska perspektiva
U psihoterapijskom radu često susrećemo osobe koje vjeruju da je ljubav prema sebi kupka,
slobodan vikend, nova knjiga ili nekoliko sati odmora. Iako su i takvi oblici brige važni, ljubav
prema sebi često izgleda mnogo manje romantično.
Ponekad izgleda kao odbijanje zahtjeva koji ne želimo prihvatiti.
Ponekad izgleda kao prekid odnosa koji nas sustavno umanjuje.
Ponekad izgleda kao odustajanje od potrebe da nas svi razumiju.
Ponekad izgleda kao prihvaćanje činjenice da će netko biti ljut, razočaran ili povrijeđen
našom odlukom.
Upravo tu se događa važna promjena.
Dok god vlastitu vrijednost gradimo na tome da su svi oko nas zadovoljni, naš osjećaj
vrijednosti ostaje u rukama drugih ljudi. Tek kada možemo podnijeti tuđe nezadovoljstvo bez
odustajanja od sebe, razvijamo autentično samopoštovanje. Zdrava granica nije čin
odbacivanja drugih. To je čin prihvaćanja sebe.
Kada postavimo granicu, ljudi se često sami poslože na mjesto koje im pripada u našem
životu. Oni koji poštuju naše granice ostaju uz nas. Oni kojima je odgovarala samo naša
dostupnost, prilagodljivost i odricanje često se udalje.
I to je informacija koju vrijedi čuti.
Za kraj…
Možda danas ne trebaš učiniti ništa veliko.
Možda je dovoljno zapitati se:
● U kojim odnosima se najčešće odričem sebe kako bih izbjegao/la tuđe razočaranje?
● Kojeg se tuđeg osjećaja najviše bojim: ljutnje, kritike, odbacivanja ili razočaranja?
● Što bih danas napravio/la drugačije kada bih vjerovao/la da imam pravo na vlastite
granice?
● Koji ljudi podržavaju moj rast, a koji od mene očekuju da ostanem isti/a?
● Gdje u svom životu trebam više birati sebe?
Jer ponekad najveći čin ljubavi prema sebi nije da svi budu zadovoljni nama.
Ponekad je najveći čin ljubavi prema sebi da ostanemo vjerni sebi, čak i kada to znači da će
se netko razočarati.
Poruka za ponijeti: Ljubav prema sebi nije uvijek ugodna, nježna i estetska kako je
često prikazuju društvene mreže. Ponekad je neugodna, hrabra i zahtijeva da
podnesemo tuđe nerazumijevanje. Upravo tada najčešće raste naše
samopoštovanje.
