Svaka ljubavna priča započinje osjećajem. Pitanje je samo što nam taj osjećaj zapravo govori.
doc.dr.sc. Eva Brlek
Ponekad nas vodi prema sigurnoj bliskosti, a ponekad prema obrascima koje je naš živčani sustav naučio mnogo prije nego što smo uopće znale što ljubav jest.
Jedan od najzahtjevnijih dijelova mog rada nije prepoznati obrasce koji vode prema emocionalnoj patnji. Njih često naslutim već tijekom prvih susreta. Mnogo je izazovnije procijeniti kada je osoba spremna sama ih prepoznati.
Jer kada mi osoba govori o intenzivnoj zaljubljenosti, neprestanim mislima o drugoj osobi, neprospavanim noćima, osjećaju da je „napokon pronašla srodnu dušu“ ili da „nikada nije ovako voljela“, moj zadatak nije odmah srušiti njezinu priču.
Kada bih već na prvom susretu rekla: „To možda nije ljubav, nego aktivacija tvoje traume“, vrlo je vjerojatno da bih izazvala otpor, osjećaj nerazumijevanja ili čak narušila terapijski odnos.
Psihoterapija nije prostor u kojem psihoterapeutkinja dokazuje da je u pravu.
Psihoterapija je proces u kojem osoba, uz podršku i osjećaj sigurnosti, postupno dolazi do istine koju je njezin živčani sustav spreman prihvatiti.
Psihoterapijska perspektiva
Ako smo odrastale u okruženju u kojem je ljubav bila nepredvidiva, uvjetovana ili emocionalno nestabilna, naš živčani sustav može naučiti povezivati intenzitet s bliskošću.
Zbog toga mnoge osobe osjećaju kako je „kemija nevjerojatna“, dok njihovo tijelo zapravo pokazuje znakove aktivacije sustava za preživljavanje.
To se može očitovati kroz:
- opsesivne misli o partneru
- neprestano iščekivanje poruke ili poziva
- osjećaj da raspoloženje u potpunosti ovisi o drugoj osobi
- poteškoće sa spavanjem
- stezanje u prsima ili trbuhu
- izmjenjivanje euforije i intenzivnog straha od odbacivanja.
U psihoterapiji cilj nije oduzeti nadu niti govoriti ženi što bi trebala osjećati. Cilj je pomoći joj razviti sposobnost razlikovanja emocionalnog uzbuđenja od osjećaja sigurnosti. Jer zdrava ljubav ne održava živčani sustav u stalnom stanju pripravnosti.
Ona pruža dovoljno sigurnosti da osoba može ostati povezana sa sobom čak i kada nije u kontaktu s partnerom.
Znanstvena perspektiva
Suvremena istraživanja iz područja teorije privrženosti, interpersonalne neurobiologije i afektivne neuroznanosti pokazuju da rana iskustva oblikuju način na koji naš živčani sustav doživljava bliskost.
Kod osoba s nesigurnim obrascima privrženosti emocionalna neizvjesnost može potaknuti pojačano lučenje dopamina – neurotransmitera koji je povezan s motivacijom, iščekivanjem i osjećajem nagrade. Upravo zato nepredvidivi odnosi mogu djelovati izrazito privlačno.
Istodobno se aktivira simpatički živčani sustav, zbog čega srce brže kuca, misli postaju usmjerene na jednu osobu, a tijelo ostaje u stanju pojačane budnosti.
To ne znači da osjećaji nisu stvarni. No znači da intenzitet emocija nije uvijek pouzdan pokazatelj kvalitete odnosa.
Istraživanja pokazuju da je sigurna privrženost češće povezana s osjećajem mira, emocionalne dostupnosti, predvidivosti i mogućnošću da budemo autentične, bez stalnog straha od napuštanja ili odbacivanja.
Drugim riječima, živčani sustav koji se osjeća sigurno često govori mnogo tišim glasom od onoga koji je neprestano u alarmu.
Pitanja za introspekciju
Odvoji nekoliko minuta i iskreno odgovori sebi:
- Kada pomislim na osobu koju volim, što prvo osjetim u svom tijelu, mir ili napetost?
- Uživam li više u odnosu ili u iščekivanju da odnos postane ono što priželjkujem?
- Koliko moje emocionalno stanje ovisi o ponašanju druge osobe?
- Osjećam li da mogu biti autentična ili se neprestano trudim zaslužiti ljubav?
- Kada nema kontakta s partnerom, osjećam li unutarnju stabilnost ili me preplavljuje tjeskoba?
- Podsjeća li me dinamika ovog odnosa na nešto što sam doživljavala u svom djetinjstvu?
- Kada bih iz ovog odnosa uklonila intenzitet i neizvjesnost, što bi zapravo ostalo?
Za kraj
Ljubav ne mora biti glasna da bi bila duboka.
Ponekad je najveći znak emocionalnog sazrijevanja trenutak u kojem osoba shvati da više ne traži odnos koji neprestano aktivira njezin živčani sustav, nego odnos u kojem napokon može odahnuti.
Jer sigurnost možda nije toliko dramatična kao kaos, ali upravo u osjećaju sigurnosti nastaje prostor za istinsku bliskost, povjerenje i ljubav koja ne iscrpljuje, nego njeguje.