Definitivno ima agencija, ali mi smo sve sami organizirali. Fokus agencija je najviše na Rovaniemiju uz koji je smješteno Selo Djeda Mraza, ali smo mi išli još 300 km sjevernije, because why not. 😀
Smještaj i letovi
Ivalo i Saariselkä su mali gradići na sjeveru gdje još uvijek nema toliko turista iako broj iz godine u godinu raste. Poznatije odredište svakako je Levi, ali nama su lokalci rekli da je to “Las Vegas Laponije”, a mi smo više tražili nešto mirnije i “toplije”.
Sve smo rezervirali relativno brzo i vjerujem da bi određene cijene bile niže da smo bookirali ranije (primjerice letovi), ali za smještaj nisam baš sigurna jer jako dobro znaju kada im je sezona i cijene u startu prilagode tome. Većina smještaja na Bookingu je non-refundable i plaćate odmah pa je svakako preporuka uzeti i putno osiguranje.
Letjeli smo iz Budimpešte za Ivalo preko Helsinkija. Aviokompanija je Finnair, a cijena povratnog leta BUD-HEL s prtljagom od 23 kg i let HEL-IVL nas je koštala sveukupno 910 €.
Na Ivalo aerodromu, koji je najsjeverniji aerodrom u EU, iznajmili smo auto od Green Motiona preko Bookinga. 6 dana uz full insurance, također preko Bookinga, na sniženju smo uspjeli dobiti za 600 €. Cijena taxija u regiji je prilično visoka, a mi smo htjeli biti slobodni i mobilni tako da je rent-a-car nama bio jeftinija opcija. Autom smo posljednji dan išli i od Ivala do Rovaniemija gdje smo ga ostavili na željezničkoj stanici.
Iako Green Motion ima podijeljene recenzije, mi smo na kraju dobili bolji auto od prvotno bookiranog ranga, nije bilo nikakvih problema, upalili su nam auto na aerodromu da nas dočeka koliko-toliko topao jer je vani bilo -26, bez problema smo ostavili auto i ključ u Rovaniemiju i deposit nam je vraćen u roku 2 dana. Moja je preporuka da ako uzimate rent-a-car svakako uzmete osiguranje.
Mi smo imali sreće i stanje na cestama je bilo skroz ok, ali u tih 300 km vožnje nekoliko smo puta vidjeli sobove po cesti (kojima se ne da hodat po dubokom snijegu pa zato i hodaju cestom 😀 ) i nikad ne znate kakvo vas vrijeme može dočekati. Cesta od Ivala do Rovaniemija je njihova glavna koja vodi skroz gore do Norveške, dobro je održavana, ali zimi svejedno mogu biti izazovni uvjeti.
Što se smještaja tiče, moja velika želja je bila da budemo u staklenoj Igloo kućici u kojoj možemo iz kreveta gledati polarnu svjetlost. Kad sam vidjela da na Aurora Village Ivalo imam 50 % popusta preko Bookinga, to je bilo to. Imam apsolutno isključivo riječi hvale za smještaj. Rezervacije je uključivala doručak i večeru u 3 slijeda. Sve je bilo jako fino i zasitno iako sam mislila da ćemo i ručati na kraju ili nismo stigli ili nismo bili ni gladni. Resort nudi hrpu aktivnosti i ove su se godine proširili za još 20-ak luksuznijih kućica. Cijeli kompleks je smješten u šumi uz (trenutno zaleđeno) jezero, u sredini se nalaze njihovi mladi sobovi na ograđenoj površini, a na ulazu su restoran, 2 saune, i 2 tradicionalne finske Kote.
Kako se obući na – 25 stupnjeva?
Što se odjeće tiče, -25 nije toliko strašno koliko se možda čini. Uz 3-4 sloja stvarno nam nije bilo hladno, a ja sam jako zimogrozna, jedino se dlačice u nosu instantno smrznu na toj temperaturi (a vremenom i trepavice, obrve i kosa 😀 ). Finci su ponosni na kvalitetu zraka i vode i stvarno je poseban osjećaj u toj tišini slušati stope po suhom snijegu.
Aktivnosti ima hrpa, ovisno gdje idete i što želite raditi. S obzirom da je hrpa ljudi pisala da se apsolutno smrznu na husky vožnjama, mi smo to odlučili preskočiti, a i djelomično što ima dosta husky farmi koje ne tretiraju te pse najbolje tako da smo otišli u Wild Spirit Park gdje jedna gospođa kupuje i tako spašava životinje s farmi krzna i tamo smo vidjeli racoon-dogse, arktičke lisice, Huskyje i druge pse, sobove…
Kote su me, uz hrpu drugih stvari, apsolutno oduševile; divan koncept svima dostupnih šatora/ šupica gdje ljudi ostave nacijepana drva i na vama je da zapalite vatru i uživate u pečenim kobasicama, marshmallowsima itd.; sve u kojima smo bili su bile uredne i čiste i predivan mi je taj koncept da gdje god krenete negdje ćete sigurno naći na malo sklonište gdje možete zapaliti vatru, ugrijat se i pojesti nešto.
Vidjeti polarnu svjetlost mi je bila jedna od životnih želja i jedan od razloga zašto smo išli toliko sjeverno (jer što ste sjevernije veća je mogućnost da ćete ju vidjeti). Polarna svjetlost se, u dobrim uvjetima, jako dobro vidi golim okom i zapravo se jako brzo kreće tj. pleše po nebu. Postoje brojne app za praćenje polarne svjetlosti, najvažnije je čisto nebo i mrak.
Tako sjeverno Aurora je vidljiva od kraja kolovoza do svibnja i najviše ovisi o solarnoj aktivnosti. Što se kaže, nisam školovala 😄, ali solarna aktivnost funkcionira u ciklusima i 2025. i 2026. godina su kraj dobrog ciklusa pa će onda za 10 godina opet biti vrhunac (tako bar kažu). Mi smo imali nevjerojatnu sreću i iako smo išli u jednom od najoblačnijih mjeseci, vidjeli smo polarnu svjetlost svaku noć. Hrpa je agencija s kojima možete ići u Aurora hunting, mi smo htjeli ići da vidimo tips & tricks i poznate lokacije za gledanje i da (ako bude vidljiva) mi imamo fotografiju ispod Aurore i sve to smo dobili. Nakon 2 h lova, fotkanja i snimanja, po povratku smo stali u Kotu gdje su nam vodiči pričali znanstvenu stranu, ali i legende o polarnoj svjetlosti uz tradicionalni Glögi i marshmallowse.
I na kraju, Rovaniemi i Selo Djeda Mraza kao nezaobilazna stanica ako volite Božić. Selo je otvoreno cijele godine, ima 2 Djeda Mraza (meni malo bezveze, ali pretpostavljam da su dvojica da skrate čekanja i redove u špici sezone). Ulaz je besplatan, kao i parking. Mi smo ponovno imali sreće pa je taman lijepo padao snijeg i sve se bijelilo. Kroz Selo Djeda mraza prolazi Arktički krug i u selu na info pultu možete dobiti preslatki certifikat da ste ga prešli. 
Hrpa je suvenirnica, imaju i službeni poštanski ured Djeda Mraza iz kojeg najbližima možete poslat čestitke za nekih 5 eura. Tu je i nekoliko restorana i kafića među kojima je najhvaljeniji Santa’s Salmon Place za koji smo čekali 45 min u redu, ali je bilo stvarno ukusno. Osim toga selo ima 24/7 live prijenos na YouTube-u pa možete javiti najbližima da vas gledaju. Nama se nije dalo čekati sat i pol u redu da dođemo do djedice iako je i to besplatno, ali ako želite fotku s njim, to je onda 40 eura. 
U sklopu sela također nude hrpu aktivnosti, od vožnje u saonica koje vuku sobovi, Huskyji do vilenjačke akademije, a najnovije su im i kućice u kojima možete odsjesti, a izgledaju kao gingerbread houses. 
U Rovaniemiju ima isto pregršt sadržaja, ali mi nismo imali baš vremena za obilazak. Prije su imali najsjeverniji McDonald’s na svijetu, ali se prije koju god otvorio jedan u Tromsu u Norveškoj pa je ovaj sad službeni McDonald’s Djeda Mraza. Iz Rovaniemija smo sjeli na Polar Express do Helsinkija. Vožnja traje cijelu noć, tj. 12h, 90 % vlaka su kabine za spavanje, a osim velikog stickera Djeda Mraza u vlaku nema drugih dekoracija pa se možda neki razočaraju. U vlaku su restoran i kafić i cijene su ok te sama vožnja može biti fora, ali da znate da nije Polar Express kakvim ga vjerojatno većina zamišlja.
Detaljnije o Selu Djeda Mraza možete pogledati i u videu na našem Instagramu i TikToku.
I mislim da je to, to od ovog romana od recenzije. Od mene Laponija ima 10000/10 i definitivno je bilo najljepše putovanje ikad o kojem ću pričat do kraja života, tj. do sljedećeg odlaska u ledenu i nestvarno lijepu Laponiju. 
*Fotografije iz vlastite arhive
*Ovo je putovanje organizirano samostalno od strane PREporučilice, te ova objava NIJE sponzorirana i NIJE plaćena suradnja.
